Avion padao s neba bez mogućnosti upravljanja, piloti su pokušali nešto nezamislivo i zauvijek promijenili avijaciju

Ključne tačke

- U julu 1989. godine, United Flight 232 doživio je katastrofalan kvar motora koji je doveo do očajničke situacije.

- Kapetan Al Haynes i njegova posada borili su se da kontrolišu oštećeni DC-10 koristeći samo potisak motora, prkoseći svim izgledima.

- Uprkos teškom slijetanju, 185 od 296 putnika i članova posade preživjelo je ovu avionsku katastrofu.

Eksplodirao motor

Devetanestog jula 1989. godine, United Flight 232 letio je sa 296 putnika od Denvera do Chicaga kada je motor u njegovom repu iznenada eksplodirao iznad Iowe. Kapetan Al Haynes čuo je prasak i pomislio da je možda bomba. DC-10 se zatresao, trznuo i snažno skrenuo udesno. Prvi oficir William Records zgrabio je jaram. U kabini, putnici su osjetili kako se avion pomiče ispod njih, kako prenosi Britannica.

Ali DC-10 je napravljen da preživi kvar motora. Pravi problem je bio što eksplozija nije ostala unutar motora.

Šrapneli iz motora probili su hidraulične sisteme koji su pokretali komande leta aviona. Iako je posada još uvijek imala napajanje, instrumente, radio uređaje i dva motora koja su radila ispod krila, nisu imali normalan način upravljanja. Haynes i Records su povukli jaram i pritisnuli pedale kormila, ali bez hidrauličnog pritiska, avion je jedva reagovao.

Kako Laurence Gonzales izvještava u "Padu United Flight 232", Haynes je pronašao prvi znak da motori još uvijek mogu dati posadi određenu kontrolu.

DC-10 je zaustavio uspon i počeo se spuštati, okrećući se udesno. Haynes je rekao: "Imam ga" i uhvatio se za svoj kontrolni točak. „Kako je avion dostigao nagib od 38 stepeni na putu prema prevrtanju na leđa“, objasnio je Haynes kasnije, „zatvorili smo gas broj 1 [lijevi motor] i blokirali gas broj 3 [desni motor].“

Nekoliko sekundi kasnije, desno krilo se polako podiglo.

Haynes je povukao lijevi gas i gurnuo desni naprijed. To je učinilo da desni motor jače pritiska od lijevog. Neravnomjeran pritisak je zamahnuo nosom lijevo, a desno krilo se polako podiglo.

Male promjene gasa

Ali motori imaju užasne kontrole leta. Ako pritisnete gas naprijed, avion možda neće odmah reagovati. Let 232 se također dizao i spuštao u dugom ciklusu. Nos bi se spustio i avion bi ubrzao - zatim bi se nos podigao, brzina bi se smanjila i cijelo kretanje bi počelo ispočetka.

Dakle, posada nije zapravo letjela DC-10. Pravili su male promjene gasa, čekali da vide kako će avion reagovati, a zatim pokušavali pogoditi šta će sljedeće učiniti.

Ali nekako, to je bilo dovoljno da usmjeri avion prema aerodromu Sioux City Gateway. Kapetan Dennis Fitch, instruktor DC-10 koji se nenamjerno nalazio u avionu, istupio je naprijed i preuzeo gas dok su se Haynes i Records borili s jarmom. Avion se nastavio spuštati u širokim zavojima. U 15:45, posada je uspjela izvesti svoj jedini lijevi zaokret. Nekoliko minuta kasnije, ručno su spustili stajni trap. Do 16:00, Let 232 je bio usmjeren prema pisti 22. I dalje se prebrzo spuštao. Nije bilo dobrog načina da ga uspore.

Kada se avion poravnao s pistom 22, Fitch je shvatio da imaju 150.000 kilograma mesa i metala koji se kreću brzinom od skoro 400 km/h bez ikakvog načina da to zaustave.

Desno krilo je prvo udarilo, a stajni trap se zabio u stari beton. Avion se raspao, zapalio i završio naopako. Od 296 ljudi u avionu, 185 je preživjelo. To je ono što Let 232 čini tako jedinstvenim slučajem i jednom od avionskih nesreća koje su zauvijek promijenile avijaciju: iako posada nije sigurno sletjela avion, održali su ga u životu dovoljno dugo da spasi živote mnogih ljudi.

NASA će kasnije godinama proučavati problem Let 232. Da li se avionom može upravljati samo pomoću pogona motora? Pa, donekle. Istraživači su otkrili da piloti ponekad mogu održati oštećeni avion u zraku radeći na gasu, ali ta metoda je bila previše spora za pouzdano slijetanje bez pomoći računara. Let 232 to nije imao.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad